NAD⁺ u fokusu: Da li je obnova ćelijske energije ključ produženog zdravlja?
- Longevity Only
- Aug 2
- 2 min read
Nikotinamid adenin dinukleotid (NAD⁺) je koenzim koji se nalazi u osnovi gotovo svih metaboličkih puteva u ljudskom organizmu. Njegova koncentracija u ćelijama opada sa godinama, a taj pad se danas smatra jednim od ključnih molekularnih događaja u procesu starenja.
Savremena translaciona istraživanja pokazuju da održavanje NAD⁺ homeostaze ne utiče samo na energetski bilans ćelije, već i na funkciju mitohondrija, integritet genoma, aktivnost sirtuina i otpornost na oksidativni stres. U tom kontekstu, suplementacija NAD⁺ prekursora i terapijska primena samog NAD⁺ postaju teme intenzivnog kliničkog interesovanja.
Pad NAD⁺ sa godinama i njegove posledice
Višestruke studije potvrđuju da nivoi NAD⁺ u tkivima (mozak, skeletni mišići, jetra) značajno opadaju s godinama. Mehanizmi uključuju:
povećanu aktivnost NAD⁺-trošećih enzima (npr. CD38, PARP),
smanjenu ekspresiju ključnih enzima sinteze (NAMPT, NMNAT),
sistemsku upalu i metaboličke promene koje ubrzavaju degradaciju NAD⁺.
Ovaj deficit je povezan sa:
poremećajem mitohondrijalne funkcije,
smanjenom aktivnošću sirtuina (SIRT1, SIRT3),
akumulacijom oštećenja DNK,
slabljenjem neuroprotektivnih i mioprotektivnih mehanizama,
progresijom stanja kao što su sarkopenija, kognitivni pad, metabolički sindrom i neurodegeneracija.
Oralna suplementacija NAD⁺ prekursora: Mehanizmi i izazovi
Najčešće korišćeni oralni NAD⁺ prekursori su:
Nikotinamid ribozid (NR) – pretvara se u NMN, pa zatim u NAD⁺ putem NRK1/2 i NMNAT enzima.
Nikotinamid mononukleotid (NMN) – direktni prekursor NAD⁺ u salvage putu.
Nikotinamid (NAM) – klasični prekursor u reciklažnoj putanji, ali pri visokim koncentracijama može inhibirati sirtuine.
Niacinska kiselina (NA) – koristi Preiss–Handler putanju, ali ima nepovoljan profil tolerancije zbog flush efekta.
Prednosti oralne suplementacije:
dostupnost i jednostavnost primene,
potencijal za dugoročnu upotrebu,
dokazani efekti na povećanje NAD⁺ u jetri, bubrezima, delimično i mišićima (posebno NR).
Ograničenja:
niska bioraspoloživost NMN i NR zbog razgradnje u GI traktu,
metabolička konverzija u jetri (tzv. first-pass effect) gde se većina konvertuje u NAM,
ograničena sposobnost nekih tkiva (npr. mozga, mišića) da efikasno koriste ove prekursore,
velika interindividualna varijabilnost zavisna od enzimske ekspresije, mikrobiote i jetrene funkcije.
Intravenska primena NAD⁺: Direktan terapijski pristup
Za razliku od oralnih formi, intravenska (IV) primena NAD⁺ omogućava direktnu isporuku u krvotok i zaobilaženje digestivnog i hepatalnog metabolizma. Kliničke studije, iako ograničene, ukazuju na sledeće potencijalne koristi:
brže povećanje intracelularnih NAD⁺ koncentracija,
pozitivni efekti na mentalnu jasnoću, pažnju i raspoloženje,
povećana ekspresija antioksidativnih gena (npr. SOD, catalase),
efekti na regenerativne i neuroprotektivne puteve kod starijih osoba.
Međutim, IV NAD⁺ terapija zahteva oprez:
ne postoji dovoljno randomizovanih studija velikog obima,
visoke koncentracije NAD⁺ u plazmi mogu narušiti balans nukleotida i indukovati stres replikacije,
terapiju treba sprovoditi isključivo pod medicinskim nadzorom i uz prethodnu procenu indikacija.

Oralni prekursori (NR, NMN) | Intravenski NAD⁺ | |
Trošak i dostupnost | Niži, šira dostupnost | Viši, ograničeno na specijalizovane ustanove |
Podnošljivost | Dobra, pogodno za hroničnu primenu | Potencijalne nuspojave u većim dozama |
NAD⁺ kao terapijska osovina savremene medicine dugovečnosti
Održavanje NAD⁺ homeostaze postaje centralni element u razumevanju i modulaciji procesa starenja. Brojni predklinički modeli i prve kliničke studije pokazuju da intervencije koje povećavaju NAD⁺ mogu unaprediti mitohondrijalnu funkciju, usporiti degenerativne procese i doprineti očuvanju metaboličke fleksibilnosti.
Bilo da pristupate NAD⁺ terapiji kroz oralnu suplementaciju ili kroz stručno vođene IV protokole, ključno je da to bude deo medicinski validiranog, personalizovanog pristupa zdravlju – uz pažnju na doziranje, indikacije i dugoročnu strategiju očuvanja ćelijske funkcionalnosti.
Comments